Glazba kao ključ prisjećanja

 

Krenu tonovi dobro poznate melodije koja te je pratila u određenom životnom periodu ili situaciji i nisi više ovdje, nisi u stvarnosti, potpuno si drugdje na vremenskoj traci, netko si drugi, sjećanja su živa i opipljiva.

 

Od kada si zaogrnut medvjeđom kožom udarao dva štapa zajedno kako bi proizveo zvuk glazba i ritam su postali neobjašnjivo bliski dio ljudskog iskustva koja vode dušu na potpuno sirova mjesta nerazrijeđenih emocija. No kako znanost napreduje i kako se crna kutija mozga pomalo pokazuje ne tako tamnom počinjemo shvaćati i eksperimentalno kvantificirati stvarne podatke zbog kojih ti neka pjesma stvori knedlu u grlu, neka slama srce kao i toga dana ili te vrati u doba kad si s frendom iz osnovne lizao sladoled sjedeći na pločniku bez brige na svijetu.

 

Dakle zašto glazba može to što ne može ništa drugo? Zato jer tonovi stvaraju drugačije veze u mozgu, istovremeno se šire u centar za pokret, kreativnost i osjećaje. Sveučilište u Newcastleu u Australiji otišlo je i korak dalje uključujući u istraživanje pacijente koji su pretrpjeli gubitak pamćenja ili imaju oštećenja mozga. Istom testu evokacije sjećanja glazbom podvrgli su i zdravu testnu skupinu. Zaključili si da je čak i kod ispitanika s amnezijom ili ekstenzivnim oštećenjima najveći postotak prisjećanja bio kada je ono bilo potaknuto glazbom.

 

Doktor Petr Janata s Davis sveučilišta s odjeljka Psihologije i Centra za um i mozak napomenuo je:

 

“Čini se da se događa to da glazbeni komad posluži kao vrsta soundtracka za mentalni film koji se počinje vrtjeti u glavi.Priziva sjećanje određene osobe ili mjesta i odjednom možemo vidjeti lice te osobe u umu. Sada možemo vidjeti vezu između ove dvije stvari – glazbe i sjećanja.”

 

Istraživanja idu dalje kako se preciznije mapiramo regije mozga. Tko zna možda će jednoga dana pacijenti s demencijom ili Alzheimerom moći živjeti kvalitetnije živote zahvaljujući glazbenoj terapiji. Ne znamo hoće li im odabir biti elektronika, ali za one koji su svjedočili njenom buđenju i čija mladenaštva je pratila čini se kao sasvim legitimna opcija. A sada dosta čitanja, upali neku staru koja te veže za nešto i prošeći alejom sjećanja!