Jedinstvena muzička memorija (prvi dio)

Znanstvenici pokušavaju shvatiti kako ljudi koji pate od amnezije izgube kompletnu memoriju o njihovom vlastitom prijašnjem životu – a ipak su sposobni zapamtiti muziku. Odgovor se možda krije u posebnom dijelu mozga u kojem je ‘spremljena’ muzička memorija.

Kad je britanski muzičar i dirigent Clive Wearing dobio infekciju mozga u 1985., pamćenje mu se svelo na raspon od 10 sekundi. Infekcija, herpes encephalitis, ostavio je za posljedicu nemogućnost prepoznavanja ljudi koje je znao i nemogućnost sjećanja onoga što bi rekao netom prije. Ali usprkos stanju za koje su doktori rekli da je jedan od najgorih oblika amnezije uopće, njegova sposobnost kao muzičara i njegova muzička memorija je ostala neoštećena.

Sada u 73-oj godini, još uvijek je sposoban čitati muziku i svirati klavir; čak je jednom i dirigirao svom prijašnjem orkestru. Sada znanstvenici vjeruju da su bliže shvaćanju kako je muzička memorija ‘sačuvana’ kod nekih ljudi čak i kad se skoro ničeg drugog iz svog života ne mogu sjetititi.

Na skupu neuro znanstvenika koji se održava ovaj mjesec u Washingtonu, grupa njemačkih neurologa je opisala slučaj profesionalnog čelista, kojeg su nazvali PM, koji je obolio od virusa herpesa enephalitisa u 2005. On uopće nije mogao zapamtiti ni jednostavne informacije, kao npr. izgled svog stana. Ali što je ‘šokiralo’ dr. Carsten Fink-a iz bolnice Charite University u Berlinu je da je memorija čelista bila skoro pa uopće neostećena i da je i dalje mogao svirati.

Središnji moždani čeoni dijelovi, koji su većinom skroz uništeni u teškim slučajevima oboljenja od herpesa encephalitis su od velike važnosti za mogućnost sjećanja koje se odnose na činjenice, kako, kada i zašto se neki događaj zbio. ‘Ali ovaj slučaj i slučaj Clive Wearing-a daje naslutiti da je muzička memorija ‘spremljena’ u dijelu neovisnom od onog središnjeg čeonog,’ kaze dr. Finke.

Priča se nastavlja..