Klub ne čini prostor

 

U razgovoru nam je otkrio  kako je započela njegova karijera, koncept i novitete u klubu, ali i podijelio svoja mišljenja o festivalima te što klub čini klubom.

 

S 15 godina dobio si prvu dnevnicu u klubu te se otada baviš samo tim poslom. Možeš nam malo više reći o počecima svoje karijere?

Kao klinac sam bio dio veselog društva kreativaca koja se okupljala oko kultnog kluba Quorum Colours, kasnije Fun Academy, inače prvog house kluba u široj riječkoj regiji. To je društvo zapravo bio prototip kasnije nastalih ‘’crewova’’ promotora. Bavili smo se kostimografijom, scenografijom, dizajnom flyera i promocijom, a imali smo i radio emisiju i plesnu skupinu. Svoju prvu dnevnicu dobio sam upravo kao član te plesne skupine.

 

Sirupu si se priključio kao vanjski suradnik,  a nakon četiri godine postao voditelj i nositelj čitavog projekta. Kako se razvijala čitava priča? 

Moj rad u Sirupu zapravo je počeo gotovo s prvim danom mog preseljenja u Zagreb, u siječnju 2010., a prvi party na kojem sam nastupio kao DJ bio je ujedno i moj rođendan. Sergej, s kojim sam i prijašnjih godina uspješno surađivao, pozvao me i ponudio mi posao u klubu, a u početku sam, osim kao DJ, radio i kao tehničar da bi do kraja sezone preuzeo kreiranje promotivnih materijala, pisanje najavnih tekstova i komuniciranje s novinarima, portalima i forumima. Iduće sezone sam već preuzeo dobar dio menadžmenta i programsku koordinaciju što je postalo i formalno nakon što je Pytzek počeo raditi isključivo za Burek, a pogotovo nakon što se Sergej odlučio fokusirati na akademsku karijeru, vlastio i DJ-iranje i Home Made etiketu.

{youtube}vJZoFLypG8U{/youtube}

 

Da li novi prostor Kluba donosi i novu viziju, odnosno ima li noviteta u konceptu rada kluba? 

Sirup se od svog otvaranja 2009. isprofilirao kao brend, a moj stav je oduvijek bio da prostor ne čini klub. Vremena disko klubova i generacija koje su se uz njih vezale su davno iza nas, a klub novog milenija najmanje je vezan uz prostor. Sirup će tako i u Paromlinu nastaviti sa svojim programskim konceptom i predstavljanjem svega onoga u plesnoj elektroničkoj glazbi. Inovacija je da će Sirup raditi i kroz tjedan te nuditi razne zabavno-edukativne sadržaje.

 

S kojim ćete promotorima nastaviti suradnju te kako ste osmislili programsku shemu u ovoj klupskoj sezoni?

Vrata kluba su, kao i uvijek, otvorena za sve, a zasigurno ćemo nastojati nastaviti suradnje a svima s kojima smo uspješno radili i prijašnjih godina. Kao stalni suradnik u klubu će biti prisutna iskusna ekipa Pozitivnog Ritma, koja će i preuzeti dio poslovanja, a s kojom najduže surađujemo na klupskim i festivalskim događanjima.

 

S obzirom na tvoje iskustvo, što misliš kojih je pet najvažnijih stvari da klub bude klub ?

Glazba (i kako se ona čuje), ljudi (i kako plešu), osoblje, networking i naravno pozitivna energija kao neopipljiva sila koja će sve to vezatii stvoriti harmoniju. Mehanizmi kojim bi se ta harmonija izazvala naočigled ne postoje, no kad se desi, tad ljudi ujutro sretno idu kući ili na after.

 

Imamo veliki broj ljetnih festivala preko ljeta, međutim isto tako vidimo smanjen broj klubova po jadranskoj obali. Koje su po tebi glavne razlike između kluba i festivala?

Hrvatska je ovog ljeta definitivno potvrdila status top festivalske destinacije što je svakako pozitivno za našu kulturu i scenu. Festivalsko iskustvo je avantura, pogotovo za mlađu publiku i na taj se način generira i opstanak scene, no konzekvence su gašenje manjih evenata i klubova jer je konkurencija inozemnih mašinerija jednostavno prejaka. Na velikom se broju tih festivala ta  ‘’zdrpi i briši’’ mašinerija osjeti i iz perspektive posjetitelja, posebno kod onih s viškom plesnih sati na podijima. Glazbeni identitet, čast izuzecima, ne postoji kod mnogih, bukira se ono što će prodati ulaznice i u toj se priči gubi dio senzibiliteta kojeg pruža klub. 

Naravno da je to utopijsko razmišljanje i da nitko ne može zabraniti DJ-ima da pune stadione ako to mogu, no jedan dio zaljubljenika u elektroniku uvijek time će se uvijek osjećati pomalo iznevjereno. Primjer su i paradoksalne situacije kod DJ-a koji bi idealno zvučali u intimnom klubu, no njihova cijena je takva da si ih mogu priuštiti samo veliki festivali i mega-klubovi. 

 

Vođenje kluba oduzima puno vremena, a ti si i DJ koji, kako čujemo, raspleše svaki floor – kako balansiraš te dvije aktivnosti?

Hvala na lijepim riječima… Zapravo, kombinacija je jednostavna, jer sam kao voditelj kluba ujedno i jedan od rezidenata pa mi DJ-iranje spada u opis radnog mjesta. Činjenica je da glazbu slušam znatno manje nego prije dok sam imao manje obaveza, no stvar je i u optimiziranju lastitog slobodnog vremena pa tako primjerice umjesto gledanja humoristične serije preslušavam glazbene novitete. Jedino što angažman u klubu nerijetko znači manje gaža izvan Zagreba, no ne bih rekao da mi DJ karijera pati.

 

S obzirom na to da Sirup radi s promotorima pojedinIh noći, koje su po tebi glavne odgovornosti kluba, a koje odgovornosti promotora?

Uspješna suradnja s promo crewovima u svakom slučaju leži u timskom radu i uzajamnom nadopunjavanju. Klub je tu da osigura potrebnu infrastrukturu i profesionalno osoblje, a crew tu bazu nadograđuje svojom glazbom, vizualnim identitetom i publikom. Da bi se to formiralo u uspješnu klupsku noć preduvjet je međusobna kompatibilnost pa taj odnos u tom smislu pomalo liči na romantičnu vezu. Usponi i padovi dio su tog odnosa, no loše su situacije kad crew u nedostatku adekvatnog prostora radi bilo gdje, odnosno kad klub zbog lošeg poslovanja prima bilo koga…