Naličje posla glazbenika – i bogati plaču!

 

To ih nimalo naravno ne sprečava da ne vole gugutavuu golublju pjesmu u šaci, da se zadovolje vrapcima ili odustanu od lova u cjelini. Platiš cijenu koju imaš na ulazu u san i nastavljaš dalje. Kada jednom postaneš svjestan svih opasnosti koje vrebaju na putu postane mnogo lakše kompenzirati ih zdravijim ponašanjima. Nekoliko velikih elektroničkih glazebenika je tako progovorilo o problemima kao što su nesanica, tjeskoba, izolacija…

 

Tonny McGuniness iz Above & Beyonda je napomenuo da bi sve aferpartyje i slavu ponekad rado zamijenio za jednu noć solidnog sna."Partyjanje s ljudima u hotelu tri sata uspoređeno s nekoliko sati sna: jednostavno se ne može usporediti. Jet lag i nemogućnost da zaspeš kada bi trebao spavati jedna je od najvećih opasnosti u našem poslu.".

 

Guardian je prošle godine prenio reportažu o posljedicama neurednog životnog stila kada neprestano živiš na turnejama, koja je obuhvatila sve od nesanice, tjeskobe, preko mentalnih problema pa do raspada međuljudskih odnosa, a McGuinness je dodao kao je u dance glazbi ovo još samo istaknutije, jer (za razliku od recimo rock'n'roll glazbenika) u tvom rasporedu je često nastup usred noći, a kronična neispavanost uzima svoj danak slabljenjem imunološkog sustava, povećanim razinama depresije i tjeskobe, poremećajem u kognitivnim funkcijama i u ekstremnim slučajevima pri dugoj izloženosti čak i disocijacijom od stvarnosti.

 

Iako je preporučeno za odraslu osobu spavati od 7 do 9 sati, ovisno o preferencama i aktivnostima u danu, izraelski producent dubstepa Borgone napominje kako je za njega standard dva sata po noći i zatim dva sata po danu i kako živi u konstantnom stanju jet laga, i iako se relativno prilagodio to nije baš dobra prilagodba. Aoki je također podijelio kako ima prijatelje glazbenike koji su rekli da ne mogu spavati u avionima i autobusima i da on ne zna bi li mogao poći na turneje uopće da nije sposoban uhvatit koji sat sna u ovim periodima.

 

Moby je nakon 26 godina turneja odlučio da je bilo dovoljno nezdravog života i nezdravih prostora: "Nisam nikada bio na turneji na kojoj nisam osjetio tjeskobu, depresiju i nesanicu. U ranijim danima to se činila kao mala cijena za platiti, ali u ovom stadiju života ne mogu čiste savjesti kazniti svoje tijelo i mentalno zdravlje iz obveze odlaska na turneje." – a prvi znakovi da ovo nije život kakav želi počeli su se pojavljivati već nakon pet godina. 

 

Jasno mu je kako ovakav narativ može zvučati kao nezahvalnost i kukanje i da većina koja ne živi ovim životnim stilom smatra da mogu zahvaljivati svemu u što vjeruju na ovoj prilici, ali paralelno napominje da pogledate malo stope smrtnosti velikih glazbenika. Novac i uspjeh vas ne čine imunima na bazične fiziološke potrebe, pa stoga glazbenik koji osjeća krivnju što uopće kuka odlučuje sebe pretvoriti u stroj koji će tjerati dalje na droge i alkohol kako bi se nosio s usamljenošću i izolacijom života koji svaku večer vodi u drugi grad u neobićne bezbožne sate.

 

Elektronički glazbenici su po žanrovima tako na 5. mjestu smrtnosti ispod punka, metala, rapa i hip-hopa. Aoki objašnjava ovu visoku poziciju time da bandovi obično idu na turneje u određenim periodima koji se poklapaju s izlascima albuma, dok je recimo za elektroničara u vrhu 200-ak nastupa godišnje je uobičajeno.

 

Stres se nakuplja u tijelu i ono što počinje kao blagi problem s imunitetom i kraći fitilj no obično prerasta u mentalnu i fizičku bolest s vremenom. Ako si DJ koji nije dio kolektiva ili dua, šanse su da ćeš na većinu gaža polaziti sam, i usamljenost u ovim neobičnom neprospavanim satima na nepoznatim lokacijama je nešto što je posebice jako pogodilo Borgorea, do točke da je čak pomišljao odustati jer su mu falili svi ljudi koje voli. Moby se nadovezao kako su nekada znali proći mjeseci bez da ijednom imaš stvaran razgovor s ljudskim bićem koji nije brzinsko čavrljanje s menađerom na putu na lokaciju ili intervju prije ili nakon showa. Ljudi koje voliš i u čijim životima si do sada bio prisutan odjednom te ne mogu dobiti, propuštaš, rođendane, zaruke, ljubavi, događaje i rasplete… jednostavno njihovi životi se dalje nastavljaju bez tebe i ti nisi dio ovih sjećanja – kako je objasnio McGuinenss.

 

Moby se nadovezao na učinak jednog uglavnom zanemarenog aspekta života na cesti. Ako tvoj posao zahtjeva da probdiješ noći šanse su da ćeš vidjeti mnogo manje sunčeva svjetla no što ti je tijelu potrebno. Upariš to još sa turnejom sjevernom Europom zimi i imaš biokemijski recept za depresiju. No psiholog John C Buckner je rekao kako je dio ovog života i neminovna mentalna borba da se pomire dva različita svijeta – golemi high uspješnog showa i antiklimaktički povratak u stvarnost. Cameruci iz Flosstradamusa napominje kako "obično nakon posebno velikog nastupa treba jedno tri dana da se iznova počneš osjećati kao ljudsko biće, no 4. dan već letiš i ciklus počinje iznova."

 

Upravo svi ovi razlozi stajali su u pozadini Aviciijeve najave da odlazi, i iako je bio ismijan i izrugan milion puta, iako su fanovi bili razočarani, glazbenici iz branše razumiju. On je samo na glas rekao ono što svi osjećaju u jednom trenu ili kroz čitave karijere: "Ostalo je premalo toga u stvarnom životu, iza glazbenika. To je nešto što sam morao učiniti za svoje zdravlje"

 

Pa sjeti se naredni puta kada posjetiš neki cijelonoćni plesnjak i podereš džonove na podiju koliko ti treba da se restartaš vratiš li se kući u zoru i kako se osjećaš narednog dana, pomnoži to s mjesecima i mjesecima istog, ne spavanjem u vlastitom krevetu, krnjim kontaktom s ljudima koji su ti dragi, vanjskim zahtjevima da uvijek djeluješ sretno i kao da se zabavljaš jer su ljudi platili ove karte…  tada će možda biti jasnije da i bogati i slavni plaču… i spavaju!