Od Melbournea do globalnog fenomena. Ovo je kratka povijest shuffle plesa

Brojnim pripadnicima mlađe generacije vjerojatno je prva asocijacija hit pjesma iz 2011. godine “Party Rock Anthem” američkog dua LMFAO ili pak Scooterova “J’adore hardcore” iz 2009. godine. Iako su možda neke asocijacije uz shuffle na prošlo desetljeće, shuffle tj. shuffle dance ima bogatu i zanimljivu povijest koja seže do 80-ih godina prošlog stoljeća.

Shuffle dance, poznat je i kao Melbourne shuffle, po gradu odakle priča o ovome plesnom stilu kreće. Točno porijeklo plesa nije sasvim poznato, ali se vjeruje da je nastao krajem 80-ih godina unutar underground rave scene. U samim počecima, ples nije bio poznat kao “shuffle” već kao “stomping” zbog karakterističnog ritmičnog udaranja stopalima, dok se plesalo uz house i acid house ritmove.

Prvi javni spomen naziva “shuffle” dogodio se tijekom TV intervjua Ruperta Keillera, a lokalni mediji poput The Age brzo su prihvatili taj izraz. Prema njima, shuffle je “izgledao kao križanac između chicken dancea i robota koji udara nogama.” Bez obzira na naziv, srž shufflea ostala je ista — brzi pokreti petom i prstima savršeno usklađeni s brzim elektroničkim ritmovima.

1990-ih shuffle dance je izašao iz undergrounda i rejvova te se počeo izvoditi i na plesnim natjecanjima. Tih je godina ples stjecao sve veću i veću popularnost, koja je dovela do njegovog razvoja te stvaranja varijacija u plesu. Usprkos rastu u popularnosti, sve većem interesu, osnovni pokreti shufflea poput “T-Stepa” i “Running Mana” su ostali ključni elementi plesa – kako tada, tako i sada. U to su doba ruke igrale veću ulogu u pokretima, dok su kasnije verzije shufflea postale više usmjerene na sinkronizaciju pokreta nogama s bas ritmovima.

Shuffle dance, koji je prvotno bio vezan uz house i acid house, s vremenom je postao povezan s raznim podžanrovima elektroničke glazbe kao što su hardstyle, hard trance, drum ‘n’ bass i electro house. Hardstyle je sa svojim brzim i snažnim bas linijama postao omiljeni izbor za mnoge plesače zbog energičnog ritma koji je savršen za shuffle. S druge strane, neki su plesači eksperimentirali i plesali uz deep i bass house jer im je to omogućavalo da pokažu glatke prijelaze i stilizirane korake, prilagođene sporijim i melodičnijim ritmovima.

Velika prekretnica u modernoj povijesti shufflea dogodila se 2005. godine s dokumentarnim filmom “Melbourne Shuffler“, koji je zabilježio scene iz klubova, raveova, festivala i drugih događanja u Melbourneu. Nedugo nakon toga, pojavom YouTubea otvaraju se još veća vrata shuffle danceu da ga otkrije cijeli svijet i naposljetku postane globalni fenomen.

Krajem 2000-ih legendarni njemački elektronički bend Scooter izdaje “J’adore Hardcore“, čiji video spot prikazuje ekipu kako pleše shuffle na ulicama Melbournea. Taj spot i pjesma su označili novo poglavlje za shuffle dance jer je to bio znak da je taj stil plesa postao globalni fenomen, koji je prerastao klupsku scenu te postao poznat i u široj popularnoj kulturi. Ono što je “J’adore Hardocre” započeo, “Party Rock Anthem” je potvrdio i lansirao na još veću razinu te u ranim 2010-ima nije bilo plesnog podija na svijetu koji se nije tresao pod ritmom shuffle koraka.

Unatoč tome što su prošla desetljeća od njegovog nastanka, shuffle dance nije izgubio na popularnosti, već nastavlja s globalnim rastom. Danas je to jedan od najpopularnijih plesnih stilova na društvenim mrežama. Primjerice na TikToku brojni plesači dijele svoje interpretacije shufflea, od old-school načina plesa koji vraća T-step i jednostavne pokrete do modernijih verzija s naglaskom na glatke prijelaze i koreografije.

Svakako vrijedi spomenuti da dok je shuffle stjecao popularnost u Australiji te pomalo izvan nje, u Ujedinjenom Kraljevstvu se pojavila evoluirana varijanta shufflea koja je danas poznata kao cutting shapes o kojoj ćemo pisati nešto više nekom drugom prilikom.

No, idemo na ono najbitnije, kako se pleše shuffle?

Ako vam treba motivacija za naučiti plesati shuffle, neka istraživanja su otkrila da nudi mnoge fizičke i mentalne benefite. Plesanje uz brze ritmove može sagorjeti između 500 i 1500 kalorija na sat, poboljšava koordinaciju i tonizira mišiće, dok oslobađanje endorfina pomaže u smanjenju stresa i poboljšava raspoloženje. Ples se može izvoditi bilo gdje, a potrebno je samo nekoliko koraka i malo elektroničke glazbe, a ono što je najbitnije možete ga naučiti plesati u svega pet minuta.