Peticija: Revizija RAVE Act zakona!
Moraliziranje, lažno ili ne, ne spašava život, politika nulte tolerancije nije nikada nikome pomogla jer realnost ne funkcionira kao jeftina crno bijela kopija bajke u kojoj postoji samo ultimativno zlo i ultimativno dobro. Zastrašivanje zakonskim progonom ne bi trebalo ugrožavati javnu sigurnost.
Jedna majka, Dede Goldsmith, osjetila je na svojoj koži neučinkovitost legislative koja je rezltirala smrću njene kćeri Shelly 31. kolovoza 2013. na EDM koncertu u Washingtonu D.C. Nakon konzumacije MDMA-a Shelly je doživjela toplotni udar. Majčinska tuga prerasla je nakon ovog događaja u borbu da se pobrine da nitko više ne izgubi dijete na ovaj način i posvećenosti promjeni RAVE Act zakona stvaranjem peticije.
Da bi bio u petlji prvo ćemo objasniti što je RAVE Act. Tako prikladno imenovan, akronim iza sebe skriva riječi "Reducing American’s Vulnerability to Ecstasy Act" i na političko-legislativno igralište uveo ga je 2002. senator Joe Biden. Kongres ga je pod promijenjenim imenom "Illicit Drug Anti-Proliferation Act" prihvatio naredne godine, a ono što je RAVE Act učinio jest da je zakone koji su se odnosili na "crack kuće" proširio na komercijalne lokalitete festivala i klubova i omogućio sudstvu da kazneno goni bilo koga tko održava lokaciju koja je na bilo koji način povezana s drogama. Kako je najveća globalna droga upravo zaslijepljenost moći, ovim zakonom institucije su dobile mnogo veće ovlasti da zatvore svaki party i event na kojemu promotori i organizatori svjesno podupiru ili odobravaju korištenje droga.
Ako je dovođenje harm reduction teama, edukacijskog teama ili ekipe koja bi testirala supstance koje polaznici namjeravaju koristiti u očima zakona jednako tome da si dealer, javno zdravstvo i sigurnost plesača je ugrožena jer ni jedan festival neće riskirati gubitak dozvole i beskonačne tužbe. Već mala poboljšanja kao konstantna klimatizacija (održava li se event u zatvorenom) i praksa koju nekoliko festivala (poput Ultre) već slijedi kao dijeljenje vode patronima besplatno, spriječili bi mnoge smrti koje su u posljednjem desetljeću proganjale velike festivalske i klupske lokacije.
Harm reduction i testiranje bi neupitno spasili živote, no činjenica je da većina smrti od droge nije rezultat predoziranja već toplotnog udara – kombinacije konstantne tjelesne aktivnosti, visoke temperature okoline, dehidracije i nedostupnosti osvježenja. Svakako toplotni udar može nastupiti i bez konzumacije spomenutih supstanci, no one povećavaju rizik. No čak i ove akcije bazične sigurnosti se prema RAVE Actu mogu tumačiti kao podupiranje korištenje droga, iako je sasvim logično i zdravorazumski ponuditi besplatnu vodu ljudima koji su u pokretu satima na visokoj temperaturi.
Harm reduction program na lokaciji ne znači da odobravaš uporabu droga, znači samo da ne osuđuješ i da pružaš vitalne informacije korisnicima koji će koristiti supstancu s ili bez tvoje uključenosti, znači da cijeniš ljudski život više od mrtvog neučinkovitog slova na papiru. Ipak, festivali ne dozvoljavaju ove prakse na svojim lokacijama sputani prikazama brige za mlade, metodom koja je iz nekog razloga još uvijek na snazi iako je višestruko podbacila. Zabrana nikada neće dugoročno funkcionirati tako dobro kao obrazovanje i pomoć. Pa kako bi RAVE Act revidirao svoje stranice i omogućio festivalima da se pobrinu za svoje sudionike bez straha od tužbe odvoji par sekundi na potpisivanje peticije ovdje.
