Ples i seksualnost

Prema Georgeu Bernardu Shawu, ples je "izraz želje koju glazba legalizira."

Postoji mnogo dokaza za to, krenimo od znanosti; Darwin je smatrao da je ples dio postupka odabira partnera, a nedavno, dvije skupine istraživača (Brown i sur., 2005. i Fink i sur., 2007.) sugeriraju da bi na način na koji plešemo mogao utjecati naša hormonska i genetska građa tako da koristimo ples kako bismo potencijalnim supružnicima priopćili kvalitetu svojih gena.

Muškarci s visokom razinom spolnog hormona testosterona plešu drugačije od muškaraca s niskom razinom testosterona i, što je najvažnije, žene više vole plesanje muškaraca s visokim testosteronom.

Što je sa ženama?

Kad su žene u plodnijoj fazi menstrualnog ciklusa, plešu drugačije nego kad su u manje plodnoj fazi svog ciklusa, pa iz toga slijedi pitanje: Što se toliko razlikuje od plesa plodnih i manje plodnih žena?

Sve je u bokovima!

U plodnijoj fazi svog ciklusa žene više pokreću kukovima dok plešu u odnosu na one kada su u manje plodnoj fazi. Dakle, što više vremena muškarci provode gledajući ženske bokove, to je privlačnija!

Sve se oko nas neprestano kreće i mijenja, svaki je pokret sinhroniziran sa svime što nas okružuje. Ples je preslika stvarnosti – partneri se izražavaju kroz ples, vode jedni druge i "igraju" dok zavode.

Seks i ples često se spominju u istom kontekstu jer je ples jednako zavodljiv. Može se shvatiti kao body art, a seks kao umjetnički izraz tijela. Ples i seksualnost mogu se promatrati kao metafore, bilo da su sublimirane ili otvorene, jer se obje kreću prema kulminaciji ili vrhuncu u ekstazi.

Seksualnost, duhovnost, senzualnost istaknute su značajke mnogih oblika plesa, ali seksualnost se nikada ne može odvojiti od plesa, jer se sam spolni čin može smatrati oblikom plesa.

Sam ples zvuči tako jednostavno – on samo pokreće vaše tijelo. Ali zapravo je pokretanje vašeg tijela ono što čini mnogo više od toga. Svaki je pokret odraz vaše intime.