Seth Troxler na BBC News-u brani klupsku kulturu!
Modni guru svih onih koji se kunu u havajke i frkanje brka, frajer s kojeg jedeš sushi, enfant terrible scene i najduži jezik elektroničkog baš je Seth Troxler.
Tip od kojega nikada nećeš čuti odgovor koji si očekivao, čiji monolozi stručno pogode u samo srce elektroničkog, od slatkih 16 zaljubljen je u sve što proizvodi buku. Zaposlen u trgovini ploča Melodies and Memories paralelno je živio i iza pulta nexusa detroitske elektronike, klubu The Works.
Melodije i sjećanja nisu za njega bile samo sredstvo kako bi uhvatio pokoju novčanicu za teenagerska opijanja već prilika za suptilno i sistematično proučavanje glazbene povijesti koje ga je naposljetku odvelo na podije klubova kao što su Fabric, Tenax, MUTEK, Panorama Bar, Watergate, Robert Johnson, Detroit Electroinc Music Festival, The Rex, Fuse, Avalon i The End Up, i uvalilo mu u ruke rezidenciju u berlinskom Club der Visionäre kao i mjesečnu rezidenciju u Berlin Weekend Clubu i Alte Borse u Zurichu. Prije preseljenja u Berlin mogli ste ga zateći i kao pokretačku silu iza američkog Tesh Cluba.
Jezika glatko lišenog svih dlaka, s intelektom koji će zakučastim načinima pogoditi točno u središte mete, s vlastitim mišljenjem bez unaprijed pripremljenih PR floskula, gospodin Troxler se krajem prethodnoga tjedna pojavio na BBC News-u kao dio panela oformljenog za raspravu u vezi progresije puta fabricove reanimacije. Na red je svakako stiglo i neminovno pitanje kojega će se medij koji liže gledatelje niz dlaku uhvatiti slijedi li uvriježenu i općeprihvaćenu liniju danih razloga za inicijalno zatvaranje kultnog londonskog punkta, pa je Seth priupitan smatra li da "su droge integralni dio clubbing kulture".
Troxler je na pitanje krenuo u inteligentnu ofenzivu proglašavajući ovaj konstantni kamen spoticanja sveobuhvatnim socijalnim problemom nasuprot javnog prikazivanja klupske kulture kao njegove osovine, spomenuvši vješto usput kako su dvije reportaže prije govorili o drogama u vrijednosti stotina i stotina funti koje se šalju poštom. Djelomično bizaran segment sa sjajnim poantama nekoga kome je dosta da ga se čitava kultura koju voli podvlači pod isti zajednički nazivnik s onima kojima glazba znači samo sintetičkim izletima nabijene noći. Dotakao se Berghaina i berlinskog shvaćanja ovoga mjesta kao visoke kulture, bezimenih svakodnevnih smrti od droge na ulicama i toga da je zatvaranje fabrica bilo očito žrtvovanje janjeta; korištenje velike institucije kao primjera gentrifikacije na korist grada. Ako te socijalni aspekt ne zanima toliko ipak vrijedi pogledati čisto da bi vidio Setha friško obrijanog u zatvorenoj košulji.
