Skateboard i house ljubavna afera!

 

Sve jednako legitimne i svaka sa svojim momentumom i zasebnim pričama, povijestima i članovima, svaka kao zasebna nit u tapiseriji društvenog. Nikad nisi sam i imaš potrebu pripadati nečemu većem od sebe samoga, no ne ograničavaj se samo na istomišljenike, rasteš u susretu s onim novim i drugačijim.

 

Pa smo danas ovdje kako bismo istražili novu korealciju skaterskog životnog stila s house glazbom. Pomislio bi da momci i djevojke razbijenih koljena s daskom i našerafljenim kotačićima sjede uokolo i slušaju samo Papa Roach po parkićima? Ne bi baš išlo. To se zove predrasuda, ali mozak voli staviti ljude i stvari u uredno posložene kutijice pa je razumljivo.

 

Veliki brandovi koji orbitiraju oko skaterskog tržišta sve više u posljednje vrijeme svrću pogled spram elektronike. House se pokazao kao plodno tlo za podstruju emocije koja teče skaterskim venama (koje ponekad puštaju dragocjenu životnu tekućinu i po pločnicima, fasadama ili šipkama, no učenje boli).

 

Ekipa koja fura bucket šešir, jedan od onih bez kojih se rijetko mogli vidjeti opijatima i ekscesima sklonog neopjevanog genija Hunter S. Thompsona, tako je hip-hop sve više krenula zamjenjivati house estetikom.

 

Brand Palace je stoga iznova ufurao bucket šešir kao dio asortimana prethodne godine i kao simbol križanja skater/house stila, kao i hoodije sa smiley face-om koje podsjećaju na drugo ljeto ljubavi dok je tvoj tata još brijao po prvim house partyjima. Još jedan naklon house kulturi manifestirao se u proizvodnji visoko kvalitetne torbe načinjene specifično po dimenzijama ploče.

 

Suradnja s Reebokom, Adidasom i The Tate nije bila dovoljna za Lev Tanjua i suradnike pa su se 2014. ujedinili s jednim od najcjenjenijih Britanskih labela, Trilogy Tapes Willa Bankheada, kako bi napravili jednu od 12" s Teom Parishem, a prethodne godine uslijedio je nastavak s Omarom Souleymanom i Rezzetom.

 

 

Palace Brand je inspirirao i skatera Alexa Olsona koji je posljedično stvorio i Bianca Chandon brand, tvrtku koja se bazira na house kulturi pružajući skaterima kvalitetne proizvode. U intervjuu za Hero Magazin, navodi:

 

"Upoznao sam prijatelja Andyja Browna, on je DJ, i uvijek mi je govorio o discu i kako bi trebao skateati na taj zvuk. Okolo je išla čitava ona priča da "disco sucks" pa sam to odbacio, ali tada sam pošao na party i puštali su old school house koji me je učinio znatiželjnim. Andy je rekao da bi trebao baciti oko na dokumentarac Pump Up The Volume koji daje sjajan presjek čitave stvari, briljantan je"

 

Kako je sve više istaknutih skatera pronalazilo house nije dugo potrajalo da se glazbena estetika preseli i na reklame i skating videa. Peter Sidlauskas (Bronze), Lev Tanju (Palace) i filmaš Johnny Wilson su svi inkorporirali house glazbu u svoje edite tako da se promo materijali i ogledne snimke sve više pomiču prema elektroničkom i napuštaju dosadašnji standardni hip-hop glazbeni odabir.
{youtube}9dKOl9xX0lA{/youtube}

 

Peter Sidlauskas je kao glazbene odabire uzeo trake poput Galcher Lustwerk ("Parlay" and "I Neva Seen"), Contact Lens ("Good Question") i 18 Carat Affair ("Desire"), namjerno tražeći manje poznate izvođače. Za Transworld intervju napomenuo je:

 

" Provodim mnogo vremena na Soundcloudu i Youtubeu. Zaista se pogubite u srodnim potragama neke zaista dobre trake, i uhvatite se kako kopate po crnoj rupi interneta i svim tim ludim trakama. Ne želim zvučati pretenciozno ili kao hipster […] tražeći sve ove neobične pjesme, ali volim ih nalaziti, jer se sjećam kako sam kao klinac gledao skaterske videe i volio sam kada bi na videu bila pjesma čije ime ne bi bilo stavljeno na odjavnu špicu pa bi je morao potražiti sam. Trebao si googlati riječi kako bi pronašao stvar."

 

Kada su Bronze i Palace surađivali na seriji novih skateboarda edit koji su izbacili otvorio je s Personovom stvari "Still" i uključivao i trake Unfinished Portraitsa i Moodymanna. Tko bi ikada rekao da će detroitska krema procuriti i u ove vode.
{youtube}5RkC0YyyuBs{/youtube}

 

Već spomenuti Johnny Willson također se ponaša kao ledolomac ove nove prakse i u jednom od nedavnih videa koristi Saint Ettienovu traku " Only Love Can Break Your Heart". Ujedno se pomaknuo sa samo prikazivanja skaterske ekspertize i inkorporirao u video sličice i isječke iz životnog stila koji okružuje glazbu i skateanje. U Wilsonovom videu Rack iznova upada Moodymann s trakom "The Day We Lost Our Soul".
 

 

 

Oni koji ne slijede šablonu, oni koji pogledaju iskosa i kažu "Hmm probajmo ovo!" ne obazirući se na "uvijek smo to tako radili" parole su oni koji guraju priču dalje i tresu zdanje uvriježenog i običnog i mi im skidamo (bucket) kapu i nadamo se da će elektronika pronaći svoj put do još sfera u kojima je ne biste očekivali. Do tada party on!