Sutra otvaranje prve pariške sale za drogiranje!

 

Konzumacija droge, baš kao i bilo koje supstance, koja eto baš slučajno nema status droge u generalnom konsenzusu javnog života, – alkohol. duhan, šećer (!!) – osobni je izbor koji varira od rekreativnog, do stvarne punokrvne psiho-fizičke ovisnosti. Upravo ovisnicima namijenjena je sala pored Gare du Nord ne bi li mogli drogu, koju će tako i tako konzumirati, uzeti u sanitarnim uvjetima, s čistom opremom i bez potrebe za skrivanjem po javim sanitarnim čvorovima ili mračnim zakutcima. 

 

Brojne udruge koje razumiju psihološke aspekte ovisnosti i njenog temeljnog uvjeta, osjećaja isključenosti i odvojenosti od zajednice, pozdravile su inicijativu, no desnica strahuje kako bi ovaj čin mogao služiti kao prešutno dopuštenje kojim će se povećati konzumacija droge. Iako je sama temeljna moralnost omogućavanja drugome da se uništava (no ovoga puta u čistoj prostoriji s sterilnim priborom) dvojbena, jednostavno je odabiranje manjeg od dva zla. Ljubaznost je uvijek postigla više no zabrana. 

 

Salu u bolnici Lariboisière posjetile su ministrica zdravstva Marisol Touraine i gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo, a uskoro bi trebalo uslijediti i otvaranje još dva slična objekta u Strasbourgu i Bordeauxu. 450 četvornih metara u sklopu bolničkog kompleksa, ali s posebnim ulazom, primit će svakoga dana oko 200 korisnika u razdoblju od 13.30 do 20.30. Ovisnici će se trebati registrirati, ali nitko neće insistirati na pravom imenu i prezimenu i sigurni su od toga da budu kriminalno gonjeni, a osjete li potrebu mogu se obratiti liječnicima, medicinskim sestrama, socijalnim radnicima i osiguravateljima koji će biti na raspolaganju.

 

Francuska se ovom inicijativom pridružuje tako Švicarskoj koja je prolomila led još 1986. a uskoro su uslijedile i Njemačka, Austrija, Kanada, Nizozemska, Norveška, Luxemburg, Danska i Španjolska.

 

Unatoč protivljenjima desnice koja uvelike voli da stvari ostanu kakve jesu i barem naoko moralne, čak i ako kao takve ne funkcioniraju, čini se da je ovaj pristup u zemljama koje ga već primjenjuju rezultirao suprotnim od onog oko čega konzervativizam strahuje. Nije tako teško za zaključiti da zabranjena stvar generira dijelom užitak samom svojom zabranom, zato ti i ljubavnica jest slađa od one koja te voli, ako ona ode, ljubavnica više nije privlačna jer gubi dekadenciju zabrane. Po istom principu labavija politika zabrane i kažnjavanja korisnika neće rezultirati povećanjem zlouporabe, već smanjenjem prenošenja zaraznih bolesti i dugoročno smanjenjem korisnika i fatalnih ishoda predoziranja. Definicija ludila bi bila ponavljati isto unedogled i očelkivati drugačije rezultate, ali kratkovidnima su stari i poznati paklovi često draži od novih i nepoznatih potencijalnih rješenja!