Techno epilepsija?
MSU je divno mjesto na kojem se križaju umjetnost, znanost, inovacije, izložbe, razgovori, okrugli stolovi, nova saznanja…
U Muzeju suvremene umjetnosti prije nekoliko dana zatekla se i naša renomirana akademkinja Vida Demarin koja je s prisutnima povela razgovor o povezanosti mozga i umjetnosti. Između ostalog dotakla se i glazbe, njenog utjecaju na mozak i novih saznanja s područja audio percepcije i obrade zvuka i kako on korelira s funkcijom mozga.
Gospođa Demarin okupljenima je iznjela svoja istraživanja kao i ona svojih kolega neurologa diljem svijeta koji svaki dan odškrinu neka nova vrata percepcije i razumijevanja najkompleksnijeg sustava koji danas poznajemo, ljudskog mozga. Ovoga puta razgovor se orijentirao na ono što se događa u mozgu tijekom stvaranja i recepcije umjetničkog djela.
Koristili su se metodom fMRI (funkcionalne magnetne rezonance), tj., neinvazivnim načinom praćenja funkcije mozga pri gledanju likovnog djela ili slušanja glazbe. Uz reakcije mozga na klasičnu glazbu Mozarta, Chopina i Bacha, s kojom smo već upoznati, neuroekipa u kutama otkrila je još nešto. Iako mozak voli glazbu što je više decibela sve mu je manje draga.
Vida Demarin se posebno osvrnula na slušatelje elektronike. Iako naravno svaka glazba koja pređe glasnoću koju uho može podnijeti ostavlja oštećenje u obliku tinitusa, trajnog ili privremenog oštećenja sluha i slično, preglasni techno bi vam mogao uzrokovati i epileptični napad.
Pa ljudi kažu da nikada ne možeš imati previše dobrie stvari. Čini se da ljudi ne znaju baš sve. Stoga, dok se mrdaš u ritmu svog najdražeg beata pripazi na onu crticu glasnoće. Ako se slijedeći puta kada staviš slušalice u uši i uključiš se u glazbene tokove trzneš po cijeđenju prvih taktova iz zvučnika, preglasno je. Čuvajte svoje uši i mozak jer čeka nas još puno sjajne glazbe za čuti u budućnosti!
