Tinejdžeri manje piju i puše, ali imaju alternativu!
Da si bio tinejdžer u 90-ima ili na lesi novog tisućljeća, neminovno bi probao prošvercati alkohol na party, palio jednu za drugom ili tražio nekoga od starijih da ti pikne koje pivo.
Tinejdžeri će uvijek biti tinejdžeri i zabranjena voća nekako uvijek ostavljaju bolji okus na jeziku. To je doba kada nisi još siguran tko si i gradiš se iz fragmenata koje nalaziš oko sebe, priklanjajući se jednome na uštrb drugoga, ispipavajući svoje granice i interese, pobunom protiv bilo čega čisto radi (kako je to fino na filmskom platnu zabilježio Marlon Brando) pobune same, jer još nisi naučio boriti se za nešto, a ne protiv nečega. Pa se tako tinejdžerska eksperimentiranja sa stimulansima i drogama kreću sukladno globalnim kulturalnim tabuima.
Članak objavljen na iflscience.com tako pokazuje upravo ovu tendenciju. Kako su majke na prelazu stoljeća bjesnile na alkohol, kako su očevi obećavali da će te natjerati da pred njima popušiš kutiju uhvate li te s cigaretom, tako se taboo preslikao na ponašanje tadašnjih teenagera koji su upravo alkohol i cigarete naveli kao prve poroke. Časopis Prevention Science, koji objavljuje američki Nacionalni institut za dječje zdravlje i ljudski razvoj, potvrdio je trend da se sve više mladih okreće marihuani. Ovo sasvim korelira s posljednjih desetljeća sve glasnijim lobiranjem i raspravama u vezi legalizacije i njene jednako glasnije opozicije, koja je iznova stavlja na pijedestal trenutnih tabua i time postavlja zanimljivijom mladima.
Istraživanje provedeno na 270 000 mladih u razdoblju od 2004.-2014. pokazalo je da je 2004. 21% kao ulazni porok odabralo cigarete, dok je deset godina kasnije ta brojka pala na samo 9%. No u istom razdoblju broj uživaoca marihuane se gotovo udvostručio – od 4.8% u 2004. do 8% u 2014. Što se tiče teških droga čini se da milenijalci i Z generacija imaju sve manje interesa za tešku kategoriju i u rasponu od 2003. do 2014. incidenti s teškim dogama kod dobne skupine od 12 do 17 godina, pali su za 49%. Dakle 8% će zapaliti joint. Je li ovo zaista strašno ili alarmantno kako sugeriraju provodioci istraživanja i članovi tima? Bi li radije da ti sin stigne kući smiren i gladan ili da se dovuče teturajući i iskašlje dušu na nedjeljnom ručku nakon kutije popušene kroz noć?
Tinejdžeri će nastaviti i dalje buntovničiti, s razlogom ili bez njega, zavirivati u poroke i marginalna ponašanja jer se uči kroz iskustvo, neki će nastaviti, neki zaključiti da im se ne sviđa, baš kao i sa svim ostalim što život nosi. Ponešto je smiješno tretirati ih s pozicije odraslosti pripisujući im osobine i očekivanja koja bismo pripisali odraslima. Oni to još nisu, iskustva izvan najuže zajednice obitelji i škole tek počinju i na horizontu stoji puno potencijalnih puteva. I Julia je radije umrla nego poslušala sugestije obitelji.
Pa unatoč konzervativnim stajalištima, stalnoj uzaludnoj borbi protiv stvarnosti mladosti, prijetećim prstima koji vitlaju zrakom, činjenica ostaje da su "droga", "stimulans" ili "supstanca" fleksibilni pojmovi koji se mijenjaju s desetljećima i stoljećima, da su vlat koja se povija na vjetru političkih i kulturalnih agendi, da tolerancija društva ovisi o profitu koji određena "supstanca" donosi (khm khm alkohol i cigarete). Podvučena crta ujedinjenih istraživanja tako bi, suprotno moralizatorskom tonu istraživača, bila pozitivna jer mladi ipak sve odmahuju rukom na droga od kojih prijeti predoziranje i utječu se marihuani. Zaista, zar nije bilo dosta natezanja oko biljke čija najveća žrtva je frižider?
