Za sve koji se klanjaju bogovima kofeina!

Misliš da znaš što je crno zlato? Misliš da napaja automobile, mašineriju i svijet od industrijske revolucije nadalje? Nije nafta ipak. Crno zlato je ono koje napaja ljude, entuzijazam zarobljen u šalici i razlog zbog kojeg toliko ne jutarnjih tipova još uvijek nije u zatvoru zbog umorstva onih koji vjeruju u ranojutarnje razgovore.

U hiperubrzanom svijetu jedini način da ne zaostaješ je da postaneš jednako hiper, i pokušaš tu i tamo poslušati zdrav razum koji ti sugerira da je možda ova 4. kava previše jer znaš da nakon nje naslućuješ predinfarktno stanje i sasvim jasno vidiš matricu u izmaglici beskonačnih, stimulansom rođenih, ideja. Kofeinu iz kave treba oko pola sata da se ugradi u krvotok a poštena kava će držati u pogonu oko 4.5 sata. No ona te zapravo ne budi. Ono što čini je da samo ne dozvoljava da osjetiš da si umoran tako da možeš učiniti mnogo glupih stvari – samo puno brže. Kao apsolutno predani kavopija koji prvu šalicu voli ljubavlju tisuću sunaca i stvarnim emocijama koje bi trebale biti rezervirane samo za žive svijest o tome kako funkcionira sasvim je nevažna dok god to čini.

No ipak, kako funkcionira? Tvoje tijelo da bi ostalo u pogonu troši ATP (adenin trifosfat). Trebaš ga da bi hodao, mislio, donosio odluke, obljubio svoga muškarca ili ženu, ili pak sredio logistiku onoga putovanja ili biznisa. No kako dan prolazi "TP" dio je iskorišten kao paljenica nastavku operiranja dok "A" ostaje kao višak koji se lijepi na neuralne receptore. Ono što osjetiš kada ne možeš više razlučiti informacije, kada je održavanje očiju otvorenima nemoguća misija i Tom Cruise ti baca kablove i kada ti se neda više voditi onu raspravu, već se samo želiš sklupčati u meke nabore popluna, jest talog adenina. No kofein je ninđa koji nosi isti ključić kao A i namjesti se na receptor na njegovo mjesto kako A ne bi imao kao sjesti, dok mu plazi jezik u uzurpiranju tebe koliko god umoran bio.

Pa od povučenih redovnika na coffee highu, preko kavana u 15. stoljeću i kulture pijenja kave u gradu Meka, koji ju je učinio dijelom kulturnog života grada povezanu s promatranjem nastupa, igranjem društvenih igara i socijalizacije kava je krenula na pohod koji je rezultirao njenom današnjom supremacijom. Meka sa svojom cirkulacijom hodočasnika ujedno postaje i neminovno plodno tlo za širenje ideja. Kava se stoga uskoro seli i u Kairo i Istanbul, tada glavni grad Otomanskog Carstva. U 16. stoljeću postala je toliko popularna da su je imani željeli zabraniti no Sulejman I., očito brat kavopija, donosi edikt kojim podržava stvaranje daljnjih kavana diljem carstva. Do 17. stoljeća crna kraljica pronašla je Europu.

Novo donosi strah i svakako je sasvim sjajno neuki puk zaplašiti imenom Sotone kako bi ih kontrolirao, pa je tako kava proglašena Sotoninim izumom…. no dakako samo dok je Papa Klement 8. nije odlučio probati sam… Možeš zamisliti kako je ovo završilo. Papa je bio navučen i kava se nastavila širiti bez đavoljih insinuacija i zamjenjuje tradicionalna jutarnja pića piva i vina kao najkonzumiraniji napitak. Je li sasvim slučajno da se populariziranje kave u Europi poklapa s dobom prosvjetiteljstva i uzleta ljudske misli, filozofije, teorijskih razlaganja i masovnog rasta produktivnosti. Možda, ali sasvim malo vjerojatno iz perspektive ove predane štovateljice.

I sada si ovdje da bi promotrio neobično zadovoljavajući mali ritual umjetnika Lucasa Zanottoa. Rođen u Alpama sjeverne Italije s  punktovima života po Milanu, Barceloni, Berlinu i sada sa sjedištem u Helsinkiju, ovaj dobitnik višestrukih nagrada ( Golden Lion in Cannes, Gold at BDA Promax International, Main Price at ITFS, Best Promotional Animation at Ottawa Animation Festival, YCN Professional Award…) u područjima dizajna, animacije i režije načinio je video stvaranja najmanje šalice kave načinjene iz samo jednoga zrna, pa za sve vas u njenim kanđama i s jednom svježom šalicom kraj sebe, dobro jutro!

{youtube}qA8QO0Y7fgQ{/youtube}