Zašto još uvijek slušamo 2D glazbu?

 

 

Kako je tvoj realni svijet u kojem kročiš svakodnevno 3D (4D brojiš li i vremensku liniju, no vrijeme je tako i tako samo način bilježenja promjene, ako se ništa ne mijenja nema nikakvo značenje), tvoje svakodnevno slušno iskustvo je jednako tako daleko od plošno-zemlje u mentalnom eksperimentu Edwina Abbota. No zašto onda u doba kada cvate područje bijega u virtualnu stvarnost još uvijek slušamo 2D glazbu?

 

 

VR revolucija sve jasnije shvaća psihološke odrednice ljudskog iskustva i uviđa da je upravo zvuk jedan od esencijalnih orijentira u prostoru. izuzmete li trodimenzionalnost zvuka u simulaciji, gubi se i iluzija. Tehnologija kojom se možeš imerzirati u zvučno kao da sjediš u sredini gudačkog odjeljka orkestra ili slušaš izvedbu iz perspektive samog izvođača na stageu je sasvim dostupna, ali ipak nije uspjela ući u mainstream kulturu slušanja –  "Jednostavno "paradigma proizvodnje glazbe do sada nije uzimala u obzir položaj ljudi u prostoru. To je nešto poptuno novo" – napominje umjetnik audio instalacija Gabe Liberti čiji rad ćete moći loviti na ovogodišnjem South By Southwest festivalu.

 

Tvoje tijelo je već naštimano na 3D zvuk imaš dva uha na suprotnim stranama glave i do svakoga zvuk stiže malo drugačiji, u malo pomaknutom vremenskom razmaku i korelaciji s predmetima od kojih se u okolini odbija kao i refleksijom od ušne školjke, čitave glave i torza. Sposobni smo poprilično točno odrediti od kuda zvuk dolazi. No u reprodukciji trake gubi se prostor u kojem zvuk prirodno obitava pa se ovaj učinak kompenzira najpoznatijom tehnikom bilježenja, a to je bineuralno snimanje, tj svako uho čuje malo drugačiju verziju slušanog onako kako bi ga čulo u stvarnom prostoru. Prekrasno zar ne? Naravno, ali postoji kvaka. Ovakav način reprodukcije 3D zvuka moguć je samo preko slušalica, dakle jasno je da nije primjenjiv na kontekste u kojima slušalice nisu opcija. Bineuralni zapis s nama je još od kada je Lou Reed eksperimentirao s zvukom, a danas Reddit, Soundcloud, Youtube i Vimeo nude ove snimke, a Chesky Records ima čitavu arhivu bineuralnih studijskih albuma.
{youtube}SQmQD27uCt0{/youtube}

 

Bineuralni snimci nisu prikladni za puštanje zvučnicima jer je izuzetno važno da svako uho primi zvuk koji mu je namijenjen, ali preko zvučnika interferiraju i miješaju se gubeći svoju inicijalnu snagu. No na ovom problemu radi Dr. Edgar Choueri s Princetonea koji je čini se otkrio način ako da ovaj 3D nacrt translatira i preko zvučnika. Naziv nove tehnologije je BACCH 3D i rješava problem tako da između dva uha postavlja digitalni filter koji se ponaša slično kao ljudska glava koja je barijera između dva uha. Sadašnja cijena je oko 50 000$, no radi se na komercijalnijoj varijanti. Princeton je već licencirao određene aspekte ove nove tehnologije za LiveAudio funkciju Jambox zvučnika, a tržišna verzija se očekuje kroz godinu dana.

 

Glavni cilj je sada uspostaviti tehnologiju koja bi 3D zvuk prilagodila anatomskim obilježjima slušaoca i kompenzirala za njegovo pokretanje u prostoru ili pomicanje nagiba glave, a uz bineuralnu tehniku radi se još i na ambisoničnom i holifoničnom audiu, sintezi valnog polja i virtualnom prostornom zvuku, no svakako kako suvremen tehnologije imaju labave granice i prelijevaju se jedna u drugu razvoj virtualne stvarnosti neminovno će usmjeriti više sredstava u stvaranje kvalitetnog i održivog 3D zvuka.

 

Pa tako s mono, na stereo, preko sorrounda, pa do sistema kao Dolby Atmos… sada stojimo na pragu nove slušne revolucije na čijem vrhuncu će kvaliteta koju danas smatraš sjajnom djelovati kao da si gledao Elvisa na crno bijelom ekranu.