Rijetko što pruža toliko užitka kao kada nasloniš svoje izmučeno tijelo nakon dugog tjedna na membranu zvučnika. Ali zašto baš bas? Zašto toliko jače reagiraš na niži spektar frekvencija? Zašto bas i vibracija koja prolazi kroz kosti udara toliko jače na primalno i bazično od viših manifestacija tona? Zato jer je jednostavno utisnuto u tebe kao pečat. Dok si se šetuckao uokolo sigurno usidren i zaštićen od svijeta u majčinom tijelu bas je bio tvoj jedini vanjski input svijeta koji tek imaš upoznati. Majčini otkucaji srca, ritam njenog govora i svi ostali zvukovi filtrirani posteljicom i plodnom vodom manifestirali su se u dubljim tonovima, sve više frekvencije su blokirane ovim barijerama.

 

Od trena kada se razvije slušni dio mozga doslovce si uronjen u beat, rađaš se već ukorijenjen u ritam. Nije li ovo prekrasna pomisao koja objašnjava zašto ti nekada noga ne može mirovati kad kraj tebe protutnji fina bas linija i zašto je toliko puta do sada glazba bila katalizator emocije i promjene. Ritam je kostur na kojem se inkarnira meso melodije, potporna struktura koja nosi kuću svih melodija koje voliš.

 

Znanstvenici McMaster instituta za glazbu i mozak u Kanadi uzeli su si za zadatak istražiti reakciju ljudi na čitav spektar nota i zaključili da puno brže primjećuješ disonance i nesklad  nižem rasponu. Tako da kako god okreneš sve u tebi pjeva. Glazbenikom ili glazbenim entuzijastom ne postaješ, takav se već rađaš, predodređen da uživaš u svemu onome lijepom što život nudi. Na puni video sa više detalja klizni ovdje. Enjoy!