Intervju i mix Antonove za United We Stream platformu

Uz podcast koji možete čuti u nastavku pročitajte i kraći intervju koji je Antonova dala za United We Stream.

Foto: Mara Prpić

Što ti najviše nedostaje od ožujka 2020.?

Fali mi sviranje pred publikom i za publiku, puni plesni podiji, energija kluba ili lokacije na kojoj je party. Fali mi i ona pozitivna trema, leptirići u želucu koji se stvore 15-tak minuta prije samog nastupa. U travnju 2020. imala sam prvo “veliko” izdanje za poznatu diskografsku kuću “Get Physical” i njihovu EP seriju “Croatia Gets Physical”, običaj je ranije bio napraviti party promocije, na kojem bi sudjelovali artisti sa izdanja, kao i sam vlasnik etikete Roland Leesker. Bila sam poprilično tužna kad sam shvatila da se to neće desiti, nego da je i svaki sljedeći party upitan obzirom na nastalu situaciju. To je bio trenutak kada sam shvatila da su nas zadesila neka nova vremena. Svakako, i dalje se nadam da će se sve vrlo brzo vratiti na staro.

Da li se tvoj pristup stvaranju glazbe promijenio za vrijeme trajanja pandemije i da li je možda to utjecalo na tvoj stil/zvuk?

Prije pandemije uvijek sam svirala energične setove u klubovima, a na festivalima čak i  malo tvrđi zvuk, bilo je deep-a, progresiva, često su setovi graničili i sa tehnom nešto nižeg bpm-a, ali uvijek sa puno gruva i iznenađenja u samom mixu i dropovima. Glazba koju radim od ožujka 2020. do danas je puno mirnija, možda primjerenija nekakvim afterhour svirkama, ili uvodu u večer, nego peak-u večeri. Otišla sam skroz u neku drugu stranu:  minimal, ro-minimal, čak i micro-house. Dobar primjer je moja traka “Extragalactic” – završna stvar na mixu koji sam napravila za vas (UWS Podcast).

Moram vam priznati da često razmišljam o budućim gigovima za koje sam bookirana ovo ljeto, što ću svirati, da li ću se vratiti svom tipičnom zvuku ispred flora punog rejvera. Hoću li zvučati isto kao i prije?

Opiši nam svoju konekciju s glazbom, a posebno DJ-ingom?

Završila sam glazbenu školu klasične gitare, moj djed je bio kompozitor i dirigent, cijela obitelj je involvirana u glazbu kao kompozitori, aranžeri, solo umjetnici, voditelji zborova, profesori u glazbenim školama i slično.. Glazba je oduvijek bila veliki dio mog (naših) života. Uvijek me interesiralo selektiranje glazbe, “uništavala” sam stare kazete presnimavajući na njih novu glazbu. Znala sam svojim prijateljima za neke specijalne prilike slagati mixtape-ove. Onda sam otkrila da možeš puštati glazbu sa 2 različita medija i sve to zajedno spajati kroz mixer. Dok sam ja bila teenager investiranje u DJ opremu bio je poprilični zalogaj za obiteljski buđet, pa sam odlučila pričekati par godina s tom investicijom. Kad sam uspjela skupiti novce radeći tipične ljetne poslove, napokon kupujem prvi par playera CDJ500, ali nisam imala novaca za mixer. Posudila sam ga od vlasnika jednog kafića koji je zatvoren preko zime. Sjećam se da sam došla kući i prvo ga temeljito očistila, kad sam ga vraćala sljedeće proljeće, nisu ga prepoznali, bili su uvjereni da to nije njihov mixer.

Uzimajući u obzir da živim na jednom od većih hrvatskih otoka: Krku, pronaći ljetnu rezidenciju i nije neki problem, počinjem svirati u ljeto 2005. Imala sam veću pauzu od 2008. do 2013. godine, kad počinjem ponovo svirati, ali moj zvuk se izmijenio, zvučim više underground. 2015. pobjeđujem na newcomer natjecanju u sklopu “ILLECTRICITY” Festivala u Zagrebu i dobivam šansu da otvorim glavni floor za Emiku (Ema Jolly). Nakon tog “osvajanja” i svirke na velikoj pozornici, shvatila sam da je elektronička glazba dio mene i odlučila da je nikad neću više zanemariti.