Techno glazbenik s Julliarda na Moondance festivalu

Ova maksima je ujedno i rečenica kojom je Alan Berg jezgrovito odgovorio Georgeu Gershwinu u Parizu u proljeće 1928. kako bi poništio distinkciju "obrazovane" i "popularne" glazbe, a ujedno je i misao vodilja Francesca Tristana – mladog čovjeka koji je svoje obrazovanje oblikovao klasično na najprestižnijoj njujorškoj glazbenoj školi Julliard.

Kako momak kojemu su na klavirskom repertoaru redovno Bach, Frescobaldi, Berio, Buxtehude, Stravinsky i Gershwin završi u technu?

Dok je dnevni Francesco prebirao po klavirskim tipkama i usavršavao deksteritet i vještinu profesionalnog pijanista, noćni život New Yorka otvorio je prozor u potpuno razumijevanje punog potencijala glazbe da kroz nju osjećaš – bilo da si do lakta u baroknom  horror vaculi koncertu nakrcanom glazbenim figurama ili pak u čistoći i oštrini dobrog techna.

Pomisliš li na renesansnog čovjeka na um pada nesputana životna znatiželja, temeljito istraživanje i interdisciplinarnost pristupa, neobična točka gledišta koja analizira, razlama i stvara sinteze na sasvim zaseban način, inovacija koja vuče prema gore, raščupani nesaničar divljih očiju uvijek s nečime novime na umu, svojevrsni genije svoje niše koji traži bolje načine da bi živio…

I sve ovo je gospodin Tristano inkorporirao u sebe uslojavajući cigle novog i starog za prijelom tisućljeća. Za Deutsche Grammophon nastaju programi bazirani na Bachu i eksperimentima Cagea (“Bach/Cage”, 2011), Buxtehudeu i Bachu (“Long Walk”, 2012), Ravelu i Stravinskyju (“Scandale” (2014)), dok za francuski label Infiné nastaju vlastite kompozicije s kralježnicom ritmičkog eksperimenta, apstraktnih tekstura i uz jedinstven osjećaj slobode u traženju. Ove bipolarne inklinacije sinteza očite su i u prvim djelima kada nastaje ciklus "Not for Piano""2007) gdje uz svoja djela objavljuje i piano obrade detroitskih himni elektronike kao što su “The Bells” (Jeff Mills) ili “Strings of Life” (Derrick May).
{youtube}OE-KxKiKLkc{/youtube}

U “Auricle Bio On” (2008) klavirka podloga koristi se i kao sampler i kao synth što je 2010. preraslo objavu "Idiosynkrasia" a čitav ciklus podivljalog klasičnog instrumenta nazvan je "Piano 2.0". "Aufgang" je pak uz simulatnost dva klavira uveo i bubanj i deep house liniju koja se provlači membranom, a Francesco nastavlja daljnja techno istraživanja pa tko zna što te sve još dočekati na Moondanceu, gdje nastupa LIVE.

Pa kada Luna sjedne gdje treba biti, kada njeno lice svijetl  puno, oblo, ugodno i mirno, oponašajući tvoje pod stageom, kada ljeto dobije onaj poseban miris gotovo stizanja melankolije njegova kraja znaš da je vrijeme za Moondance. Kamenje Kamerlengo tvrđe čeka te na tri dana od 9. do 11. kolovoza. Šesto izdanje trogirskog festivala među srednjovjekovnim sudbinama zarobljenima u zidove 15. stoljetne utvrde u trogirskoj baštini, demokratski je plesni prostor bez VIP ograđivanja uz decentnu rasvjetu, umjetnost, nebo, kamen, more i glazbu.

Ako si regionalac (Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo) zahvali svom balkanskom korijenju i skokni po jeftinije upade za 249kn ovdje.

Tri noći, 40 umjetnika i jedan mjesec – dođi!